Autor Ljubica Gatarić

Ovoga mjeseca Dubrovnik je dobio novi luksuzni hotel koji je opremljen na razini  pet zvjezdica. Zove se Ariston i dio je ponude koju vlasnik dvaju zagrebačkih Importanne centara, dr. sc. Ciril Zovko gradi u sastavu bivšeg dubrovačkog hotela Neptun. Uz taj hotel, do početka sezone tržištu će ponuditi i elitnu  Villu Elita,  koja će pozicijom i izgledom nadmašiti legendarnu Šeherezadu.  Dr. sc. Cirila Zovka smatraju jednim od najuspješnijih hrvatskih iseljenika povratnika, a  u intervjuu za Manager.hr govori o svojim planovima i poslovanju u Hrvatskoj gdje pretežno živi od kako je, u jeku rata, sagradio Importanne centar u Zagrebu.

VL: Jeste li se potpuno preselili u Hrvatsku?
ZOVKO: Rekao bih da 60 posto svog vremena provodim ovdje, a ostatak u Torontu, gdje još žive sin i kći, a druga kći je malo u Zagrebu, a malo u Torontu. Dva sina žive ovdje. U Torontu imamo velik projekt koji još nije okončan, a veći je nego oba Importanne centra zajedno. Uvijek radimo kompleksne projekte s višenamjenskim sadržajima, shoppingom, parkingom, uredskim prostorima i stanovima.
 
VL: Zašto se niste natjecali za gradnju sportskih objekata?
ZOVKO: Moram reći da nisam znao za natječaje. Ponuda moga konzorcija bila bi bolja od   Ingre i  Trigranita. Trigranit  je u vlasništvu utjecajnog i uglednog gospodina iz Toronta - Petera Munka.
 
VL: Jeste li radili sportske dvorane?
ZOVKO: Nisam sportske dvorane, ali jesam puno kompleksnije objekte. Ne može se usporediti gradnja sportske dvorane s ovime što smo mi napravili u jednom i drugom Importanne objektu. Sportska dvorana  je jedna obična kocka koja ne zahtijeva tehnologiju koju smo mi morali predvidjeti i ugraditi. Na oba smo objekta otišli 30 metara ispod zemlje, što je daleko ispod  razine vode u Zagrebu. Cijeli ovaj prostor je na vodenom "stolu" sedam metara ispod zemlje. Napraviti jednu dvoranu mnogo je lakše od onoga što smo mi napravili.  Čujem da je dogovor postignut i drago mi je zbog toga. To je pohvalno za budućnost Zagreba i Hrvatske, a to me uvijek veseli.
 
VL: Kakvi su vaši planovi?
ZOVKO:  Moram citirati poznatog engleskog književnika  Glasworthyja, koji je rekao: "Ako ne mislite na budućnost, onda je ne možete ni imati". Ovo vrijedi za sve nas, a usuđujem se reći da nas ova Glaswothyeva misao motivira da zajedno stvaramo bolju budućnost.  Ići  ćemo u druge projekte nakon što završimo s planovima u Dubrovniku.  Dovršili smo hotel i veliku  recepciju, a prošle smo godine obnovili drugi hotel. Na toj lokaciji planirana su još dva objekt, ali čekamo dozvolu. Kad dobijemo dozvolu trebat će nam još godinu, dvije da ih završimo i tada ćemo razmišljati što dalje.
 
VL: Kako ste se našli u turizmu, koji nije izvorno vaš biznis?
ZOVKO:  Prije nego što smo kupili kompleks u Dubrovniku, Jadranska banka iz Šibenika objavila je natječaj za prodaju hotela u Vodicama i Šibeniku.  Javio sam se na natječaj, dao najbolju ponudu, ali tražio sam time out  kako bih proveo due diligence. Radeći dubinsko snimanje, vidio sam da je generalni direktor napravio takvu zbrku, da  bi novi vlasnik završio na sudu čim prenese vlasništvo na sebe. Shvatio sam da je bolje odustati nego ići u takav  posao.  Nedugo poslije toga, Hrvatski fond za privatizaciju objavio je natječaj za prodaju deset hotela u Dubrovniku. Odlučio sam se za Neptun jer mi se učinio kao najljepša lokacija što sam je ikada vidio!  Ima velik komad zemlje i devastirane hotele, što sam i tražio.
 
VL: Zašto vam to odgovara?
ZOVKO:  Hotelijerstvo  nije naš core business, već građevinarstvo i elektrotehnika. Shvatio sam da od devastiranih hotela možemo napraviti bolje. Što smo napravili s Neptunom? Obećali smo da ćemo zadržati sve radnike,  zaposliti 50 novih ljudi, u roku od pet godina investirati 80 milijuna kuna. Prve godine srušili  smo depadansu,  napravili 25 apartmana i šest soba, a prošle godine smo za to dobili kategorizaciju pet zvjezdica.  Villa Elita će, kao povijesno zaštićen objekt od tisuću četvornih metara, obnovljena, ovog ljeta biti ponuđena tržištu kao objekt najviše i najluksuznije kategorije.
 
VL: Šeherezada,  znači, dobiva konkurenciju?
ZOVKO:  Villa Elita veća je od Šeherezade,  na boljoj je lokaciji, ima svoju uvalu i svoje vezove.  Šeherezada ima svojih čari, dok Villa Elita, koja je dobila ovo ime ranih 30-ih godina prošlog stoljeća, ima kompleksnije sadržaje i funkcionalniji lay-out prostora.  Prošli vikend naš novi hotel Ariston, koji ima 117 soba, bio je krcat.  Sve su te investicije dosad stajale 105 milijuna, a još dva projekta koji će stajati najmanje 40 milijuna - svaki, nismo ni započeli. Time smo bitno nadmašili dano obećanje.
 
VL: Koliko ste do sada uložili u Hrvatskoj?
ZOVKO:  Ne znam točno. Znam da smo direktno  zaposlili 1600 radnika, a  indirektno svaki od njih veže na sebe još dvoje.
 
VL:  Jeste li zadovoljni učinjenim u turizmu, gdje kako kažete nemate iskustva kao u graditeljstvu?
ZOVKO: Nije baš tako. U Torontu imamo u vlasništvu mali hotel još od 1988. godine. Sada smo kupili kompleks u Dubrovniku zbog toga što ima puno građevinskog dijela u sebi. Mi  nismo hotel menadžment, mi smo tvrtka koja radi kompletno projektiranje i razvoj novih projekata.
 
VL: Obnavljate elitnu vilu, hoteli su vam sa pet zvjezdica. Treba li elitizam biti orijentacija hrvatskog turizma?
ZOVKO:  Da! Treba se osloboditi tipa turizma koji je dosad bio u Hrvatskoj, ljetovališta, odmorne monokulture. Sada poslovni i individualni gosti čine zanemariv postotak i u tom je pravcu ključ razvoja. Kod nas je turizam dominantno sezonskog karaktera. Zato zagovaram golf terene. Bogatim turistima treba dati sve ono što im daje Portugal, Španjolska ili Malta, gdje  bogata klijentela u svako doba godine može doći odigrati golf ne pitajući za cijenu.
 
VL: Niste jedini koji to govori. Zašto onda toga nema?  
ZOVKO:  Naši političari  koji donose odluke nemaju poslovnog osjećaja za golf. Golf tereni se ne rade na obradivoj zemlji! Jedna mala Boca Raton na Floridi sa 380 tisuća stanovnika ima 50 terena, Slovenci imaju 15 terena, a mi  za produljeni vikend idemo igrati golf u Italiju, Portugal, Valenciju jer toga u Hrvatskoj nema. Prošlo je vrijeme gradnje kasarni, i turističke sezone od 150 dana godišnje, a ostalih 200 dana da se spava. Ako želimo da turizam bude industrija, stvari se moraju mijenjati.

VL: Biste li vi gradili golf terene?
ZOVKO: Naravno da bih, ali nisam se uključio jer to nije bilo moguće. Bivšem nogometašu Dinama, gospodinu Ladiću, treba 8 godina da dobije dozvolu. Ne znam na kraju da li ju je dobio ili je odustao. Golf tereni su tijesno povezani s industrijom turizma. Međutim, naši urbanisti nemaju iskustva s projektiranjem golf terena. U Dubrovniku  planiraju graditi golf terene na Srđu, mislim da to nije moguće jer nema potrebne infrastrukture. Grad Dubrovnik nema novca za infrastrukturu, a strani investitor ne želi ulagati ako ne može graditi i druge sadržaje.
 
VL: Prvi ste sagradili shopping centar u srcu Zagreba, ali niste išli na periferiju. Sada su veliki shopping centri na periferiji jako popularni.  
ZOVKO:  Ti centri na periferiji nisu pravi shopping centri, već  food stores - trgovine hranom,  što mene ne zanima niti imam kontakta s maloprodajnim prehrambenim lancima. Pravi shopping centri imaju tri do četiri zvučna imena poput H&M ili Zare,  te  300 do 400 velikih dućana koji prodaju sve osim hrane i možda imaju neki mali delikatesni dućan.
 
VL: Koliko vremena treba da se investicija kao što je Importanne centar isplati?
ZOVKO:  Petnaest godina je ta magična brojka. Zadovoljan sam, a za takav i svaki novi shopping centar vrlo je važno da  zadovolji tri uvjeta: to su lokacija, lokacija i lokacija!
 
VL: Zašto Hrvatska nije privukla veći broj investitora iz iseljeništva?
ZOVKO: Hrvatska ima dvije industrije - turizam i iseljeništvo. Nikada u ovih 15 godina nisam čuo da je netko spomenuo iseljeništvo, ali svi se bore za milijune dolara koji su za vrijeme Domovinskog rata stizali od  tih iseljenika. Irska je 60-ih godina uspjela vratiti tristo tisuća svojih iseljenika i neka je svaki od njih donio sa sobom tristo tisuća dolara, to je ukupno 90 milijardi dolara koje su Irci posijali u različite biznise. Ti isti biznisi su oko 15 godina kasnije urodili plodom.  Irska je zbog njih  postala gospodarsko čudo. Hrvatska   bi mogla napraviti isto. Malo gospodarstvo je najvažniji pokretač zapošljavanja i pokretač ukupnog gospodarskog razvoja. Ono potiče privatno vlasništvo i pokazuje poduzetničke sposobnosti. Mikro subjekti "malog gospodarstva" su pravne osobe koje zapošljavaju 10-15 radnika, te ostvaruju godišnji promet oko 20 milijuna kuna. Varaždin i Varaždinska županija  je najbolji primjer za to. Svako treće domaćinstvo bavi se nekim obrtom. Hrvatska politika mora mijenjati svoj stav prema iseljeništvu ako se od Hrvatske želi učiniti isto što su Irci učinili od Irske. Dakle, sadašnjost i budućnost mogu razumjeti samo oni koji shvaćaju da svijet koji nam dolazi, ili je već došao, nije više nastavljanje prošlosti, te da se stoga od nekadašnje učiteljice života nema što naučiti. Hrvatska godišnje od iseljenika dobiva oko 6 milijardi dolara, no to se ne cijeni dovoljno. A toliko prihoda donosi otprilike i turizam.